[spt-posts-ticker]

Šira zajednica se udružila u pomaganju Ivanu Terziću koji je preko noći ostao bez svega

Početkom travnja 2021. godine, dalmatinski portali pisali su o hrvatskom branitelju Ivanu Terziću kojeg je život primorao da skoro dvije godine živi od skupljanja plastičnih boca te da bolestan dane i noći provodi u napuštenoj zgradi na plaži Žnjan. U međuvremenu je pokrenuta humanitarna akcija, a što sve se napravilo da se Terziću pomogne, otkriva nam sam Terzić i pokretač akcije Ivan Zvonimir Brkić Buco.

Nakon što smo iz dalmatinskih portala saznali o teškim uvjetima u kojima živi hrvatski branitelj Ivan Terzić te o pokretanju humanitarne akcije kako bi mu se pomoglo, u drugoj polovici srpnja odlučili smo posjetiti Terzića i vidjeti je li došlo do kakve promjene.

Terzić nas je radosno dočekao na svom starom mjestu, ispred lokalnog dućana na splitskoj plaži Žnjan, gdje dandanas skuplja boce kako bi zaradio za život. Ivan se trenutno službeno vodi kao beskućnik te obitava u prostorijama Centra za beskućnike Udruge MoST dok čeka da se završe radovi obnove kuće u selu Vrlika. Prije nego nam je počeo pričati svoju priču, odveo nas je do nedovršene napuštene zgrade na Žnjanu gdje je živio godinu i pol dana, po svim vremenskim uvjetima, zimi i ljeti.

„Trideset godina sam radio u škveru Brodosplita kao varioc, no kako je u međuvremenu došao rat onda sam skoro tri godine proveo u ratu u sklopu 126. domobranske pukovnije Sinj. Nakon rata sam se vratio u škver, no kako je brodogradilište otišlo u stečaj podijelili su nam otkaze i ostao sam bez posla“, započeo je svoju priču Ivan.

Nakon što je dobio otkaz, otišao je raditi četiri mjeseca u Češku, no kako se ni tamo nije usrećio odlučio se vratiti natrag u Split i od tada je živio u nedovršenoj zgradi na Žnjanu gdje je skupljao plastične boce da bi preživio. Jednog dana upoznao je Ivana Zvonimira Brkića, poznatog pod nadimkom Buco, koji se odlučio pobrinuti za njega i pokrenuti humanitarnu akciju.

„Ivan Buco mi je pomogao oko svega. On je došao jednog dana slikati ovo mjesto gdje sam živio i stavio je video na društvene mreže, pa su došli i novinari. On je glavni organizator i pokretač humanitarne akcije“, priča nam Terzić.

„Sada sam smješten u MoST-u, tamo imam smještaj i hranu. Dobio sam dosta donacija za izgradnju kuće u Vrlici. Radovi su još u tijeku, no smatram da će se to brzo završiti pa ću moći preseliti gore na selo.

U međuvremenu mi je dijagnosticirana Parkinsonovu bolest. Tresao sam se i noga me je boljela, nisam mogao hodati, bio sam na štakama… Ljudi su mi platili privatne preglede i sad pijem terapiju pa mi je nešto bolje. Treba još terapije da se to smiri, kažu“, nastavio je Ivan.

S obzirom na to da su se tek nakon pokretanja akcije počeli rješavati Ivanov socijalni, braniteljski i mirovinski status, priupitali smo ga smatra li možda da su u njegovom slučaju zakazale državne institucije.

„Možda sam tu najviše ja kriv jer nisam pokrenuo postupak prije. Nisam znao za svoja prava i to je to. Nisam znao kamo krenuti, nisam znao ništa. Onda su Buco i ljudi to pokrenuli i sve je išlo lakše, sam ne bih znao ništa“, skromno nam odgovara Terzić.

Odlučili smo posjetiti njegovog imenjaka i pokretača akcije prikupljanja pomoći – Ivana Zvonimira Brkića Bucu, kako bi nam ispričao nešto više o samoj akciji i upoznavanju Ivana.

„Ivan je često šetao tu oko našeg kvarta i skupljao boce po kontejnerima i tako iz dana u dan. Stvorila se neka empatija prema njemu i prišao sam mu jednog zimskog dana te smo se tako upoznali i počeli družiti svaki dan. Vidio sam da nema adekvatnu obuću i odjeću, da se trese, da je bolestan, pa sam ga odlučio odvesti par puta doma na ručak“, prisjeća se početaka Buco.

Brkić Buco proveo je dosta vremena družeći se s Terzićem u spomenutoj nedovršenoj zgradi na Žnjanu, nazvao ju je ćumezom.

„ Ivan je dobar kao kruh. Bilo mi je ljepše provesti s njim cijeli dan, nego s nekim ljudima koje poznajem cijeli život. Provodili bismo sate u tom smradu, ćumezu, samo da mu pravim društvo. Ta ruševina je puna smeća, miševa. Katastrofa u kakvim uvjetima je on spavao i po zimi i po ljeti, nije imao uvjete za tuširanje niti išta. Kad vidite tako čovjeka, ne možete ga pustiti da tu obitava“, nastavio je Brkić Buco.

Međutim, Brkić Buco nije jedini posjećivao Terzića na Žnjanu.

„Djevojka Ivana iz Solina je znala cijelo popodne biti dolje s nama na Žnjanu, sjediti i pričati s Ivanom, a onda bi on osjećao toplinu i zajedništvo. Isto bi mu donijela hranu, a kako je po struci frizerka koji put bi ga i ošišala“, govori Brkić Buco.

Kako je u jednom periodu Brkić Buco otišao raditi na Korčulu, nastavio se čuti s Terzićem preko telefona. U njegovog odsutnosti, Terziću se stanje pogoršalo.

„Iz njegovog glasa sam čuo da mu je teško i odlučio sam se vratiti s Korčule da budem s njim. Rekao sam mu ‘Ivane ne možemo više ovako, moramo nešto napraviti’. Došli smo na ideju da snimimo jedan video uradak, stavimo ga na društvene mreže te pokrenemo akciju za njegovu pomoć“, objašnjava nam Brkić Buco.

Kad je video postao viralan počeli su se ljudi javljati. U pomoć su priskočili brojni lokalni ljudi te u hrvatskoj javnosti poznate ličnosti, što od donacija, nuđenja smještanja, doniranja namještaja i građevinskog materijala do priskrbljivanja hrane. Među prvima se uključila Tina Topalušić iz Motokluba Vuk Samotnjak, koja mu je omogućila prenoćište u prostorijama motokluba te ga više puta nahranila, govori nam Brkić Buco.

Humanitarnoj akciji se priključio i umirovljeni nogometni reprezentativac te trener Igor Štimac.

„Kad je Štimac vidio u kakvim uvjetima Ivan živi zamolio me da bi mu on plaćao podstanarstvo dvije godine, čak se i pokrenula akcija pronalaska stana, međutim stali smo s tim jer smo procijenili da je bolje da Ivan ode u Vrliku gdje ima jedan dio kata svoje kuće koji nije bio uređen.

Dogovorili smo se da je najbolja opcija da to uredimo, da se sva sredstva koja dobije od donacija ulože u obnovu njegovog kata. Štimac je i donirao sav svoj namještaj iz kuće Ivanu,  doveo je i keramičare da mu pomognu, tako da smo sada pri kraju obnove te kuće u Vrlici“, prepričava Brkić Buco te dodaje kako građevinske radove humanitarno izvodi njegov prijatelj, koji želi ostati anoniman, a završetak radova je predviđen za kraj kolovoza.

No, pomoć Igora Štimca nije stala na tome. Kad je uvidio Terzićevo narušeno zdravstveno stanje htio je da se odmah napravio kompletni sistematski pregled.

„Poslao nas je u privatnu polikliniku gdje su mu nakon pregleda ustanovili Parkinsonovu bolest i pripisali mu terapiju kojom će se trebati liječiti cijeli život“, navodi Brkić Buco.

Riječ je o neizlječivoj neurološkoj bolesti koja dovodi do usporenosti pokreta, drhtanja i ukočenosti tijela. Iako bolest reagira na terapiju lijekovima, Terzićevo zdravstveno stanje zauvijek će biti narušeno te će ostati trajno radno nesposoban.

Nakon što se proširila priča o Terziću pokrenuti su postupci rješavanja njegovog socijalnog, braniteljskog i mirovinskog statusa. Oko rješavanja statusa beskućnika angažirala se jedna osoba iz MoST-a, također želi ostati anonimna, kako bi se Ivanu omogućilo obitavanje u njihovom Centru za beskućnike.

„Mogu se samo zahvaliti Udruzi MoST koja mu je priskrbila da može ostati prenoćiti od deset navečer do deset ujutro, da ne spava u ruševinama. A on je i dalje preko dana bio tu i skupljao boce koje su mu potrebne za život jer nikakva sredstva nije imao“, komentira Brkić Buco.

U međuvremenu se riješila i prvobitna financijska pomoć za Ivana, koju je pokrenuo Miljenko Modrić Miki, tadašnji zapovjednik 1. pješačke satnije 1. bojne 4. gardijske brigade Hrvatske vojske te trenutni dopredsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade.

„Pukovnik Miljenko Modrić pokrenuo je rješavanje prvobitne pomoći od 1.200 kuna, prije nego što dođe do procesa mirovine za koju će trebati nešto više vremena da se riješi“, pojašnjava Brkić Buco.

U fazi rješavanja je i statusa branitelja, koji očekuju krajem ove godine.

„Godinu dana nisam imao zdravstveno osiguranje pa mi je pukovnik Modrić pomogao oko toga. Zauzeo se i za rješavanje braniteljskog statusa pa ćemo vidjeti kako će to ići“, nadodao je Terzić.

Ivanu su pomogli i drugi branitelji, navodi Brkić Buco, koje je pokrenuo hrvatski branitelj iz Vukovara – Predrag Peđa Mišić, koji je otprije poznat hrvatskoj javnosti po svom humanitarnom karakteru zbog čega je i dobitnik ovogodišnje nagrade „Ponos Hrvatske“.

U prikupljanju humanitarne pomoći za Terzića angažirala se i šira lokalna zajednica. Načelnik Općine Klis Jakov Vetma pružio je financijsku pomoć, donacijski se uključilo dosta Ivanovih bivših kolega iz škvera, Mila Zdilar iz Imotskog čak je ponudila Terziću da dođe živjeti kod nje, izašli su mu u susret iz ribarnice „Silba“ koja svakodnevno nudi gotova jela Ivanu, zatim je donacijski pomogao direktor Sirane Ljubo Puđa te mnogi drugi koji ostaju anonimni.

„Volio bih naglasiti, puno puta kad smo bili tu u našem kvartu Žnjanu nismo imali nikakav odaziv ljudi da pomognu, da pitaju je li treba pomoć, pa smo bili primorani snimiti taj video uradak. Tek nakon njegovog objavljivanja, počeli su se ljudi javljati“, naglašava Ivan Zvonimir Brkić Buco te prenosi velike zahvale svima koji su se odazvali u prikupljanju pomoći za Ivana.

Zahvalan je i sam Terzić.

„Ima puno dobrih ljudi koji su se javili da mi pomognu. Najviše su mi građani pomogli“, zaključuje Ivan Terzić.

 

Autor: Žana Jukić

Foto: Privatna arhiva

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.