[spt-posts-ticker]

AUSTRIJSKI MASON UBIO JE TROJE DJECE. ZAŠTO? ZATO JER JE MOGAO

DONOSIMO AUTENTIČNU ISPOVJEST HRVATICE UDANE ZA MAKEDONCA I ŠIKANIRANJA KOJE JE SOCIJALNI SUSTAV PROVODIO NAD NJOM ŠTITEĆI (KVAZI)PRAVA „OCA“;

Nakon sedam godina veze sa bivšim suprugom koji je stranac stupila sam u brak mjesec dana prije samog poroda, te smo dobili malenu djevojčicu koja je bila nedonošče ergo, vodila se pod neuro-rizično dijete. To je bio brak na dvije adrese, a trajao je godinu dana koliko je i trebalo da se razdvojimo. Nikada nismo živjeli kao zajednica jer bivši suprug D.N. nije mogao ostaviti tj. odvojiti se od svojih roditelja koji su mu postavili jasne uvjete koje je samo on tada znao. Moj „grijeh“ je bio što sam se udala za njega a    nisam dostojna „makedonskog sin“. Svekrva me je uz svakodnevno šikaniranje podsjećala na moju „bezvrijednost“. Mentalne torture su možda teže od fizičkog ispada. Nakon provedenih 2 mjeseca na njegovoj adresi, u pustopoljinama Makedonije, doslovno filmski bježim iz kuće u ranu zoru zbog sukoba noć ranije (s njim i njegovim ekstremno-konzervativnim roditeljima) ,u strahu kako će mi uzeti dijete i nastaviti mentalnu torturu. „ Sluškinjina priča“ holivudska je sapunica u odnosu na crnu stvarnost koju sam proživljavala tamo.

Ta dva mjeseca pakla u kolovozu 2017. zadnje je viđenje mene i mog djeteta s predivnim ocem i mužem te njegovom obitelji… ali Socijalna služba RH vidjeti ćemo misli drugačije … O tempora, o mores!

Prosinac 2017. godine – sa odvjetnikom E.M. pokrećem tužbu za razvod braka, ali bivam odbijena od strane sutkinje jer smo išli „mimo centra za socijalnu skrb“.

Do tada bivši suprug se ne javlja niti pita za bebu, a svu emotivnu i financijsku potporu dobivam od moje obitelji. Dezorijentirana, odlazim u centar za socijalnu skrb Črnomerec, gdje su me primili s puno pitanja ali vrlo malo objašnjenja.

Imali smo pozive za dva obavezna savjetovanja na kojim smo se trebali dogovoriti za sporazumni razvod i za brigu o malenoj ali on se nije niti jednom pojavio, potom dva poziva za obiteljsku medijaciju u Borovju gdje se također nije pojavio.

Iako ne shvaćam koji je smisao “medijacije“ s nasilnikom iz nasilničke obitelji postupam kako od mene sustav traži …

Dobivam napokon izviješća od Centra za socijalnu skrb na Črnomerecu te Centra za socijalnu skrb Borovje potom u dobroj vjeri predajem veleumnu papirologiju zajedno sa tužbom na sud. Sudac A.B. Općinskog građanskog suda u Zagrebu razvodi brak u prosincu 2018. godine. Kraj? Ne tek početak golgote. Dobivam „samostalno skrbništvo“. Nakon dva poziva na sud moj bivši „suprug“ nije se pojavio i nakon pravomoćnosti rješenja jer nije u roku 15 dana uložio žalbu imam činilo se završenu priču. Q.E.D.? Time je dostatno pokazao totalni ne-interes za dijete i njegovu dobrobit?! Vidjeti ćemo , ne! Sustav poštuje (kvazi)prava baš takvih “očeva“.

Nakon razvoda javljao se tekstualnim porukama preko društvenih mreža, naravno ponižavanjem mene ili prijetnjama kako će mi uzeti dijete.

U devetom mjesecu 2019. odlazim u centar za soc. skrb Črnomerec zbog neplaćanja uzdržavanja djeteta te neodržavanim kontaktima „oca“ sa djetetom po dogovoru sa psihologicom V.K. koja prati vidanja „oca sa djetetom“. Bivši je naravno cijelo vrijeme u Makedoniji i ne pojavljuje se uopće!

Zbog nestručnost i neznanja šalju me u Finu zbog neplaćanja alimentacije, a tek kasnije saznamo kako taj postupak ide preko (pseudo) ministarstva za demografiju i mlade te šaljemo upit njima . Lijepo je što svi skupa plaćamo porez radi institucija koje ne informiraju građane …

Prevodim Rješenje o razvodu te tražim povrat novaca od centra koji mi je prvo rekao kako oni „ne mogu to pokriti“, ali tek nakon sto sam pisala molbu Centru uz upozorbu kako idem ravnateljici Centra jer nisam lopta za šutanja od vrata do vrata. dobila sam odgovor kako će mi izvršiti povrat sredstava na koji imam pravo temeljem Obiteljskog zakona. Sic! Lud tko institucijama povjeruje!

Svu potrebnu dokumentaciju predajemo u siječnju 2020 godine, te odlazim na ozbiljnu operaciju zbog endometrioze uzrokovane carskim rezom i poprilično šarlatanski obavljenom zahvatu prilikom poroda – što je tema za još jednu Odiseju – tek molim centar da sve urade umjesto mene što im je i zadaća i poslanje.

Predaju prijedlog za lišenje roditeljske skrbi oca i od tada muk!!! U travnju 2020 za treći rođendan djeteta dobila sam tek rješenje o privremenom uzdrzavanju. Potres, korona, nitko me ne kontaktira osim psihologice V.K. koja prati „kontakte oca s kćeri“, ako se tako mogu zvati telefonski pozivi u trajanju par minuta svakih 6 mjeseci … javljam se socijalnoj radnici D.K. te saznajem kako mi vise nije nadležna tj da ona vise nije u toj podružnici shvaćajući kako me nitko nije o tome obavijestio. Tražim sastanak i dobivam termin sa psihologinjom    I.H. te pravnicom I.V.    Bivam vidno iznenadna i totalno razočarana jer povlače prijedlog o lišenju roditeljske skrbi zbog par E-milova koje je on njima poslao te sa time pokazao „interes za dijete“. Samožive službenice,    pri tome ignorirajući činjenicu kako je prošlo 4 godine i kako dijete uopće ne poznaje oca te da povremeni telefonski pozivi ništa nisu pridonijeli tome gdje bi oni izgradili odnos otac-dijete. Velemudre gospođe, Dolaze mi doma u stan (vlasništvo moje majke), te psihologinja razgovara s malenom nasamo u sobi . Izvješća o tome razgovoru nikada nisam dobila ma da sam ih tražila od socijalne radnice. Dobili smo obavijest od suda da centar povlaci lišenje roditeljske skrbi te da se time slazu i otac i majka što bih valjda tebala biti ja, (AM.N.P. podatci poznati redakciji) Šokirana dam kafkijanskom prodajom laži! Naravno kako nisam nikad takvo što izjavila. Gle čuda, sutkinja T.K. je usvojila prijedlog povlačenja te je bivši dobio još na vremenu, te mu se ostvaruje ona prijetnja s početka kako će doći u Hrvatsku, ovršiti dijete i zavlačiti me godinama. Ništa ga ne bi niti priječilo pobjeći u Makedoniju s malom !!!

Potpisujem da ukidaju viđanja pod nadzorom te njemu daju mogućnost da on pokrene nešto, naravno od toga ništa je on već ima drugu ženu u Makedoniji ali to naše feminofašistice ovdje ne zanima. Provjera? Poziv MVP-u? Niti slučajno! Samo pozivaju mene kako bih sama predložila „novi model viđanja“ – što je valjda najefikasniji način ponižavanja žrtve. Ludilo! Objašnjavam kako je on u Makedoniji i do sada nikad i ničim nije pokazao kako će prestati s psihopatskom torturom ali to je kao objašnjavati gluhom!!! „Model“ je telefonski kontakt o mom trošku te dijete razgovara par minuta s „fantomskim“ glasom osobe koju nikad nije kognitivno spoznalo! Njemu je zbog nove obitelji posla „teško“ jer eto on ima kredit te mu je put preskup. Pitala sam se jel ove veleumne gospođe štite dijete ili zlostavljača?! Odgovor je dao austrijski mason prije nekoliko dana. I naravno nitko nije kriv….

Pitam se samo za čiji se oni interes u ovoj priči bore? Plače dobivaju iz poreza koji svi mi plaćamo! Slučaj je na sudu te se čeka daljnji razvoj događanja … Kako socijalni sustavi nikad nije kriv, niti kad u Gradiški ubiju dijete niti kad mason masakrira djecu u Zagrebu, niti kad luđak baca djecu s balkona u Dalmaciji …     

Realno, možda će dijete vodi u drugu državu potpuni stranac bez majke? Dali djeca ikada dobiju sve zaostatke koje njihovi sebični očevi neplaćanju? Ili samo dobiju tužna slavu kada ih ubiju? Krv ovog zla leži na rukama „veleumnih“ i „velevažnih“ prodavačica magle – sustava koji ubija!

Kada bih bila jedini slučaj možda bih iznova u sebi tražila neku „krivnju“, ali ovakvih slučajeva je još mnogo …

(podatci o majci i djetetu poznati redakciji)

foto:https:pexels.com